Opis projekta

Atribut „jadranski“ ne pojavljuje se u hrvatskoj književnoj historiografiji ni znanosti o književnosti kao kvalifikativ koji bi definirao literarnu posebnost ni kao stilska, ni kao tematska, niti kao kulturološka odrednica. Zanemarivanje maritimnosti rezultira redukcijom kulturološkog diverzitet u recepciji nacionalne književnosti, umjetničke i usmene. Polazeći od teze da je kvalifikativ „jadranski“ bitna odrednica jednog od hrvatskih kulturnih identiteta, ovaj projekt želi doprinijeti istraživanju fenomena maritimnosti hrvatske kulture na području narativa oralne pripovjedne književnosti kako fikcionalne tako i nefikcionalne i njena refleksa u narativima umjetničke književnosti u sinkronijskoj i dijakronijskoj perspektivi. U tome je i specifičan doprinos projekta budući da on pokriva veliko neistraženo područje usmene književnosti i njena utjecaja na umjetničku književnost. Projekt se temelji na ideji sustavnog istraživanja usmene i zapisane građe oralne nefikcionalne i fikcionalne književnosti, izvan klasičnog folklorističkog okvira percepcije fenomena literarature kao žanrovski i poetološki definiranog diskursa. Ovo istraživanje nije strogo omeđeno granicama jezika jednog etnosa (hrvatskog), već uključuje i transetničke utjecaje i prožimanja zadana istom kulturalnom matricom adrianstva. To je dijaloška kultura čiji je temeljni princip humorizam. Zapisuje se i sistematizira prikupljena građa te provodi sustavna analiza, valorizacija i interpretacija tekstova s različitih aspekata: literarnog, lingvističkog, etnološkog i kulturnoantropološkog, komparativnog i rodnog, a istraživanje uključuje različite tipove interpretacije na područjima: stilistike, naratologije, književne teorije, dijalektologije, leksikologije / leksikografije, semiotike, retorike, etnografije i kulturne antropologije. Pragmatični dio istraživačkog programa realizira se dizajniranjem atraktivnih ambijentalnih narativa za potrebe jadranskih kulturnih itinerara.

Istraživanje

Istraživanje je fokusirano na humor kao bitnu kulturološku podlogu, kao važan element za kulturnoantropološku interpretaciju mentalitetne matrice jadranskog tipa kulture. Pritom je upravo usmena narativna književnost njen najuvjerljiviji izraz. Otvorenost prema mediteranskom univerzumu donosi iskustvo spoznajnog relativizma, talent za paradoksalno viđenje fenomena, potrebu za ironijski i sarkastično intoniranim izričajem, sklonost paradoksalnom obratu u priči. Dijaloška kulturna matrica podloga je humora kao esencijalne odrednice jadranstva u usmenoj i umjetničkoj književnosti. Upisanost usmenog diskursa u umjetni literarni diskurs prati se kroz dijakroniju "jadranskog" tematsko-generičkog odvojka hrvatske književnosti od dubrovačke i hvarske renesanse, preko pisaca obalnih gradova do pisaca "između" različitih prostorno-etničkih paradigmi, poput Cara Emina, Matavulja, Božića, Desnice, Betizze, Novaka itd.